U
sredini puntarske drage nalazi se otocic Košljun sa franjevackim samostanom.
Kao da se bogatstvo prirode, kulture i povijesti ovdje zgusnulo na malom komadicu
kopna usred mora. Vrijedni i skromni franjevci tokom petstopedeset godina
svog djelovanja prikupili su vrijednu etnografsku zbirku, arhiv -biblioteku
sa preko 20,000 knjiga od kojih su neke prave rijetkosti, ovdje je prirodoslovna
i numizmaticka zbirka te vrlo vrijedna sakralna zbirka.
U
obilju kulturnopovijesnih znamenitosti - od rimskih tragova do zupne crkve
Sv.Trojice najvrijedniji je spomenik poznata BASCANSKA PLOCA iz crkve Sv.Lucije,
nekadasnjeg benediktanskog samostana u Jurandvoru.
"V IME OCA I SINA SVETOGA DUHA AZ OPAT DRZIHA PISAH
SE
O LEDINE JUZE DA ZVONIMIR KRALJ HRVATSKI..."
Pocetne su to rijeci uklesane 1100. godine u kamenu plocu starohrvatskom
cakavstinom i glagoljskim pismom - sto svojim istancanim vizualnim ucinkom
znakovito ocituju hrvatsku duhovnost i njenu uronjenost u zapadnu civilizaciju.
Simbolicno poput ukrasne lozice na vrhu ploce u beskonacnost se zaplicu
i rasplicu bozanske namjere i ljudsko ponasanje nakon odluke hrvatskog kralja
Zvonimira (1075.-1089.) da Hrvatsku prikloni Petrovoj stolici, a neugasli
sjaj svjetla Sv.Lucije Bascanskom plocom vec devet stoljeca obasjava vjerom
i nadom bespuca hrvatske zbilje.
Postojanje
ove spilje poznato je kod Rudina iznad Silvanjske uvale vec preko stotinu
godina, kada je njezina unutrasnjost (s tadanjim ulazom u obliku jame!) skrivala
i budila interes za nepoznate tajne i ljepotu svojih ukrasa. Od price, da
je u njoj sakriveno blago jednog krijumcara, pa do prvih ulazaka zainteresiranih
posjetitelja, postepeno su uradjivani njezini prolazi i ljudi su se kroz nju
sve slobodnije kretali. Svojom duzinom od oko 110 m i velicinom svog podzemnog
prostora spiljska unutrasnjost zaista odusevljava svojom ljepotom i zanimljivoscu
istalozenih oblika. Temperatura u spilji je u toku citave godine od 10 - 13°
C, a povremeno procjedjivanje, kapanje sa stropa ili vlazenje u podzemlju
je samo iza kisnih razdoblja. Uredjenim i sigurnim stazama prolaz kroz spilju
dostupan je svima - od djece do starijih osoba.
Grcki
motorni brod "
Peltastis" potonuo je 08.01.1968. u 4.30 sati,
na lokaciji izmedu Šila i Klimna na otoku Krku. U toku prijepodneva
vršio je ukrcaj drveta.
Ukrcao ga je ukupno oko 500 kubika. Nakon ukrcaja vrijeme se pocelo naglo
pogoršavati pa je kapetan broda odlucio napustiti nesigurnu luku u
Jurjevu te se brod uputio prema Crikvenici. Brod je ubrzo stigao ispred
Selaca te se tu usidrio. Kapetan se nadao da ce uz pomoc spuštenih
sidara i rad motora, usmjeren u plovidbi ka kopnu izdržati nalete
vjetra bilo kakve jacine. Medutim, u toku noci bura je postajala sve snažnija
a more nemirnije. 2 sata prije potonuca bura je dostigla orkansku snagu,
pa je pod udarcima vjetra brod poceo ploviti prema Krku i pored rada motora
u suprotnom pravcu, te spuštenih sidara. Izgleda da je tragedija bila
baš u bacenim sidrima. Posada grckog broda, vjerojatno nije znala
da je izmedu Selaca i Crikvenice dno mora pjeskovito i da se sidra nisu
imala za što zakaciti. Tako je "Peltastis" nošen visokim
valovima i snažnim udarcima bure , velikom brzinom udario i razbio
se o hridine Šila i Klimna. Bura je te noci dosezala ciklonsku jakost
od 200 kilometara na sat. Kad je vec vidio da spasa nema, kapetan Broda
Theodoros Belesis povikao je dvanajstorici svojih mornara da skocu u more.
Osomrica mornara nisu preživjeli havariju dok je kapetan broda odlucio
potonuti sa brodom. Mladici iz Crikvenice i okolice poceli su vec iduceg
proljeca roniti na brod. Zapozili su da je zapovjednicki most "ocišcen" od
svih zanimljivih suvenira. Primjetili su takoder da je uz navigacijski
stol bio nagnut "neki covjek" u uspravnom položaju. Radilo
se o kapetanu potonulog broda koji je izvaden nakon skoro 10 mjeseci i
pokopan na rjeckom groblju Kozala. S vremenom se odustalo i od pocetnih
planova vadenja broda, pa je "Peltastis" zauvijek prepušten
moru.
